„Hrčak na doručku“ rad je u kojem se povezuje ideja kretanja i mirovanja, kaosa i tišine, a sve je to izraženo eksperimentiranjem u grafičkoj tehnici sitotiska. Iako izveden kroz razigrani, slojevitiji likovni jezik, hrčak djeluje prizemljenije i tiše, te pruža smirenost svakodnevne rutine. Njegova forma, iako fragmentirana, zadržava osjećaj stabilnosti i intime. Igra i razigranost prisutni su u radu kroz eksperimentiranje s bojom i teksturom. Spontani potezi, neočekivani spojevi boja i vidljivi tragovi procesa unose element dječjeg istraživanja, naglašavajući pritom sa proces nastanka rada kao važnog dijela konačnog izraza.
