Teatar, 130x180cm, Fran Ferković

Ova djela pripadaju istoj seriji, ali su izvedena u većem formatu, istražujući motive preuzete iz antičke arhitekture. Sam predmet nije primarni fokus; Carolina ne pristupa ovim arhitektonskim oblicima kroz prizmu historicizma ili doslovne reprezentacije. Umjesto toga, ona gradi vlastitu atmosferu, interpretirajući arhitektonske motive kroz duboko osoban vizualni jezik.

Ovdje arhitektura postaje metafora rasta i transformacije unutar samog medija slikarstva – prostor za introspekciju i kontinuirano preispitivanje osobnih umjetničkih sklonosti. Konceptualno polazište za seriju bila je kratka priča Jorgea Luisa Borgesa Kružne ruševine (Ruinas circulares), u kojoj stranac sanja da se budi unutar kružnog amfiteatra koji je, zapravo, ostaci izgorjelog hrama.

Ova književna referenca doprinosi transcendentalnoj i mističnoj atmosferi djela, izraženoj kroz pejzaže lišene ljudske prisutnosti. U tim zamišljenim prostorima, arhitektura nadilazi svoj fizički oblik, postajući posuda za sjećanje, kontemplaciju i transformaciju.